|
JAN 2009
- ŠETNJA BANATSKIM ATAROM - Podivljali
fazani iz domaće radinosti
Zimsko
jutro u Novom Kneževcu pre polaska na teren lovci počinju obilnim
banatskim disnotorskim doručkom. Čvarci, majuške i švargle, slanina
prokuvana pa odozgo rumeno zapaprena mlevenom alevom paprikom, a za
salatu prokule. Nema onoga ko može da odoli da se dobro ne okrepi,
naročito posle čašice dobre domaće kajsijevače, viljamovke ili
šljivke.
Pretposlednjeg dana sezone lova na fazane, prošlog vikenda nisam se
odupirao pozovu na banatski doručak kraj Tise, planiran je i ručak,
a između dva obroka najavljena je kreativna šetnja atarom. Ni kad
sam bio mlađan, lovac nisam bio ja, ali šetnja ne može da škodi.
Nisu baš svi došli koji su trebali i bili pozvani, imali su i prečih
neodložnih poslova, a neki su obećali da će navratiti tek na treće
poluvreme.
Ipak, prema potesu Vir u ataru između Novog Kneževca i Sanada, sjati
se lepa družina, većinom potomaka Krajišnika iz obližnjeg sela
Podlokanja, sada već proverenih Banaćana, koji se dobro drže u
foteljama novokneževačkih firmi i ustanova, ali i njihovih drugara
laloša raznih fela iz Lovačkog društva Novi Kneževac. Zima zaledila
Tisu između Banata i Bačke, a levo od dolme smrznuta ravnica,
prošarana s nešto snega i obilnom belinom inja.
- Trebali smo čekati dok se inje otopi - dobaci neko iz družine, tek
zbog zagrevanja, pre opkoljavanja lovačke remize i pokreta.
Nisam jedini koji nema dvocevku. Bata se naoružao čak sa tri
različita štapa, pa dva podelio nenaoružanim prijateljima.
Objašnjava im da je šetnja sa štapom u ruci lakša, jer se kada
zatreba imaš na šta osloniti. Mi bez pušaka, lako smo se probili
kroz proređene čičkove pa uhvatismo pravac po obodu remize između
promrzlih šipaka i trnjina.
Mile u Podlokanju već nekoliko godina drži privatnu fazaneriju, pa
fazančiće isporučuje i novokneževačkim lovcima. Priča da se dobro
namučio dok je nadležne uverio da nema zakonskih prepreka da zapati
matično jato i uzgaja fazančiće.
- Teško smo registrovali fazaneriju - priča Mile. - Ne postoji
propis koji to reguliše, pa smo nešto radili analogijom, a postojala
je i velika neizvesnost kome ćemo fazančiće prodtai. I normalno,
kome ću prodati ako neću komšijama, pa je zadovoljstvo obostrano.
Prvi među novokneževačkim lovcima Andrija Tišma naglašava da je što
se fazanske divljači, lovna sezona bila izuzetno bogata, jedino što
je jesen bila sušna pa su paori na vreme uradili poslove na njivama
u ataru, pa se smanjilo stanište za fazane. Imaju fazani čime da se
goste u prirodi, semenom bagrenca i trave, zaostalih kukuruza i
drugog zrnevlja. Imaju od čega da prezime i prežive, ako ne nalete
na lovca oštra oka.
- Fazani i njihove koke su se malo sklonili sa ogolelih njiva, ali
će se vratiti na ove terene, kada prestane lovna sezona i čekati
proleće da zasnuju svoje potomstvo - objašnjava Andrija. - Iz
fazanerije u Podlokanju pustili smo letos u lovište hiljadu
fazanskih pilića, takođe i dvesta odraslih fazana iz matičnog jata.
O Miletovoj fazaneriji u Podlokanju možemo kazati sve najlepše.
Ranije smo fazančiće kupovali iz Ristovače, pa iz Kikinde, ali smo
se već više godina uverili da Mile sa svojom ekipom vrlo lepo radi,
pa su fazani koje nabavljamo iz Podlokanja izuzetno zdravi i vitalni,
pa nemamo nikakvih problema, čak 99 odsto kupljenih fazančića, posle
prilagođavanja puštamo u prirodu. Mile ima izuzetne uslove za uzgoj
fazana, tako da im jako malo treba da se prilagode i podivljaju,
tako da mi praktično kada krene sezona lovimo "pravog divljeg fazana".
Ciklus
uzgajanja u fazaneriji isto teče kao u prirodi, od aprila kada
fazanke snesu jaja, leženje i odrastanje pilića, pa kada dostignu
starost 12 do 15 nedelja, u avgustu lovci ih kupuju, kraće vreme
hrane i posle perioda prilagođavanja polako puštaju u prirodu.
Andrija objašnjava da novokneževački lovci imaju dva prihvatilišta,
jedno u Grofovoj šumi drugo je prihvatilište Švarc.
- Naši lovci sa velikom pažnjom i iskustvom rade na prilagođavanju
fazančića, tako da sve odlično funkcinište i do početka lovne sezone
1.oktobra oni u prirodnim uslovima dovoljno podivljaju - uverava
Andrija. - Protekle sezone domaći lovci su odstrelili oko hiljadu
fazana, koliko smo i uneli u naš atar. Imamo kapaciteta i sposobni
smo da odradimo mnogo više, nažalost, nema više inostranih lovaca,
pa se pružamo samo koliko mogu da finansijski podnesu domaći lovci.
Tako sam koristio priliku da u zimskoj kreativnoj šetnji osmatram
kako pitomi Banaćani i pripitomljeni potomci Krajišnika uglavnom
love podivljale fazane iz domaće radinosti, pomešane sa nešto manje
brojnijom populacijom banatskih divljih fazana. Iskusniji lovci
znaju prepoznati razliku između podivljalih i divljih pernatih
lepotana. Podivljali fazani iz domaće radinosti su krupniji i imaju
veće veće belo meso, a izvorno divlji su kočoperniji i mršaviji.
Razigrane lovačke kere u prostranstvu Vira isto reaguju i na divlje
i na podivljale. Kada su se iz šipražja remize ili korova, između
kupa kukuruzovine, pokrenule srne, kere su se uzalud dale u trk za
njima ne bi li ih sustigle. Zubato sunce je u međuvremenu granulo,
ali su se inje i zamrzle brazde gotovo neprimetno počeli
otkravljivati. Ko je ulovio, ulovio, svi fazani su se ređali pred
družinu zbog slikanja. Rajko je insistirao da se fazan koga je nosio
u naručju podvrgne alkotestu. Nije bio siguran da li je šernati
lepotan bio pokunjen što mu je sačma slomila krilo, ili se ošamutio
od kajsijevače.
I posle prvog i drugog kruga, a bome i u hodu,
zagrevalo se kojim gutljajem rakije. Usput je pala i koja uobičajena
lovačka priča. Po povratku iz kreativne šetnje banatskim atarom
ručak je započeo supom od fazana, nastavljen srnećim paprikašem, u
finišu služena je hladna jagnjetina i prasetina, a usput Bata se
latio i harmonike.
Milorad
Mitrović
|